Listajući Enciklopediju hrvatskih prezimena iznenadio sam se kada sam pročitao podatke uz prezime Galiot, nisam mogao vjerovati da je netko stavio neprovjerene i netočne podatke u ovako opsežnom djelu. Naime, tamo stoji da su osobe s ovim prezimenom naselili u RH od Podrinja, točnije iz Uništa kod Višegrada, što nema veze s vezom. Nazvao sam uredništvo i tamo mi je izvjesna gospođa Kristina objasnila kako su oni slali nekima s prezimenom Galiot, ali nitko nije odgovorio. Ovo je prilika da netko ipak reagira, pa ću se potruditi iznijeti povijest nastanka ovog prezimena.
Tu je istina samo u toliko što se tamo spominje toponim Uništa (prolaz kroz udolinu ili klanac u planinskom masivu „unišao, ušao…”), dok se selo, od kud su Galioti podrijetlom, nalazi na drugoj strani Bosne i Hercegovine, u srcu planine Dinare i upravo kroz ovu unišku prodolinu bio je karavanski put, kojim se ulazilo iz grahovske u vrličku dolinu, odnosno tu bi putnik namjernik „unišao“ iz osmanskog u mletačko područje, kasnije austrougarsko carstvo, jugoslavensko i danas u hrvatski državni teritorij (nekad je bio u funkciji granični prijelaz „Raštela Uništa“, dok je danas bez graničnog nadzora, iz razloga ne postojanja puta iz Uništa dalje za Bosnu. Jedini put iz sela vodi preko RH, odnosno susjednog dalmatinskog sela Kijeva).
Uništa u Dinari su bila ispasište (staje) u ljetnim mjesecima, na koje su gonili blago seljani Mahovica kod Vrlike, a kada su Turci zabranili transhumanski način, osim za one koji su stalno živjeli na njihovom teritoriju (oko 1770. godine) mahovički starci su doskočili Turcima, po jednog sina su ostavili na Uništima cijele godine, tako bi na sljedeće ljeto izgnali svoje blago kod sina i tako dugi niz godina, a sin bi se oženio, dobio djecu, i tako se skućio u Uništima. Dinarska Uništa su naselili iz Mahovica: Galioti, Grizelji, Samardžije, Samardžići, Škorići, svi katolici, te Maljkovići i Petkovići, pravoslavni. Dosta kasnije (oko 1850.) u južni dio uniške dolinu, u Donje selo, naseljavaju Kovačevići iz Podosoja kod Vrlike i Utrženi iz Kosora.
Galiot je prezime nastalo iz zanimanja: galiot, galijat, galeot=mornar, pomorac, tako je u mnogim matičnim knjigama po dalmatinskim gradovima, i zaleđu zapisano uz ime neke osobe koja se ženi ili je umrla npr. Ivan Skorup, zanimanje galiot, Ante Brajković, zanimanje-galiot…, Vremenom je od malog galiot, postalo veliko Galiot, odnosno odbačena su starija prezimena i umjesto njih je ustaljeno novo GALIOT, i kako se krajina oslobađala od Turaka, a granica odmicala na dinarske visove, tako su primorci GALIOTI, sudionici ratnih zbivanja dobili zemlju najprije u dalmatinskoj zagori (Ogorje, Milešina, ispod Svilaja), a poslije 1718. godine s druge sjeverne strane na Mahovicama i uniškoj dolini. Galioti su bili Jurišići iz Prološca, Medvidovići, Brajkovići, Šimunovići, Šimovići, Penave; Skorupi, Podrug, Škoro i čitav niz po primorju i zaleđu, nitko nije za trajno zadržao prezime Galiot, samo je Jurišić iz Podstrane svoju bravarsku radionu nazvao po nekadašnjem prezimenu, kojeg su nosili do Drugog rata, kada su se vratili starom Jurišić, isto je sa Jurčićima u Brelima.
U priobalju i na otocima za vragolasta momka kažu „vidi galiota“ odnosno vidi berekina, ali isto tako znamo da su na brzim brodicama ti isti mornari-galioti sačekivali najprije turske, a po nastanku mira i druge trgovačke brodove i pljačkali ih, pa se isto tako za nekog „lupeža“ ili susjed susjedu u svađi punih usta izbaci „Ajde galiote jedan“.